Britansko domaćinstvo mjesečno baci namirnice u vrijednosti od 35 eura.
Nedavno je u Velikoj Britanijiobjavljena knjiga pod naslovom: Smeće - globalni skandal sa hranom.Kada Zapadni svijet ne bi toliko rasipao hranu, bilo bi manje gladnih,a i priroda bi manje trpjela.
U parku ispred jednogod vodećih univerziteta u Londonu -School of Oriental and AfricanStudies - na vlažnoj travi, tridesetak studenata okupilo se na pikniku.Kuskus začinjen kurkumom, na šargarepi i grašku, uz to zreo avokado, akao predjelo suši. Švedski sto izgleda privlačno. A ne košta ni penija."Imamo masu upakovanih sendviča koje sam juče uzeo u malom kafiću uLondonu, ogromnu kutiju sira, koju je jedna samoposluga izbacilanapolje, zato što mu je istekao datum upotrebe", kaže jedan student.
Pobuna protiv potrošačkog društva
Studenti sebenazivaju „roniocima po smeću“ zato što ne prezaju od toga da iz smećavade bačene namirnice. To je neka vrsta pobune protiv potrošačkogdruštva. Vrlo omiljena kod siromašnih studenata. Premijer Gordon Braunupozorava: "Svako britansko domaćinstvo u prosjeku nedjeljno bacanamirnice u vrijednosti od osam funti (devet eura). Naravno, globalnakriza oko ishrane iziskuje globano riješenje. Ali, ne bi škodilo ni dase u vlastitoj zemlji krene dobrim primjerom".
Bogati se rasipaju, siromašni gladuju
Bildunterschrift: Sa onim što bogate zemlje bacaju, mogu se ishraniti gladni u svijetu.
U bogatim evropskimzemaljama i u SAD između 30 i 50 odsto hrane završi u kontejneru, kažeTristram Stjuart, absolvent elitnog univerziteta Kembridž. On je ifarmer i autor pomenute knjige“Smeće". "Istovremeno milijardu ljudi usvijetu gladuje. Sa onim što bogate zemlje bacaju, mogli bismoishraniti sve te gladne. Skupa hrana se baca, još više se stvara efekatstaklene bašte. Siječe se još više šuma, da bismo proizvodili još višehrane i još više bacali…"
Tristram Stjuartsjedi u menzi i zamišljeno miješa kašičicom po šolji kafe. Uposljednjih 40 godina, hrana je u zapadnim zemljama postajala svejeftinija. Istovremeno je nastalo urbano društvo, ljudi su se udaljiliod procesa proizvodnje poljoprivrednih proizvoda. Supermarketi imajuglavnu riječ- u Velikoj Britaniji oni drže tri četvrtine tržištaživotnih namirnica.
"Menadžeri velikihlanaca supermarketa koje sam intervjuisao, manje ili više, priznaju danamirnice koriste kao božićnu dekoraciju. Oni pune regale kako bi bilidupke puni. Kada vidiš kutije pune šargarepa, pravih kao svijeće, sjetise da je seljak morao da baci 30 odsto svog povrća zato što supermarketnije prihvatio povrće koje nije po normi".
Bildunterschrift: Sa onim što bogate zemlje bacaju, mogu se ishraniti gladni u svijetu.