Imitator je davao izjave za nekoliko međunarodnih radijskih postaja prije nego što su vodstva postaja uopće primijetila da se ne radi o pravom brazilskom predsjedniku već o vještom imitatoru.
Intervjuu je prethodila poruka koje su radijske stanice zaprimile putem elektroničke pošte, potpisana od izmišljenog predsjedničkog savjetnika Caio Martinsa. Radijske postaje iz Australije, Angole i Mozambika odmah su pristali na intervju u kojem su s "predsjednikom" razgovarali o nadolazećim olimpijskim igrama u toj južno američkoj zemlji.
Duboki glas i prepoznatljive fraze predsjednika Lule, vješti je imitator toliko dobro oponašao da su intervjui snimljeni za afričke radijske postaje emitirane. Jedino su australski urednici postali sumnjičavi nakon što su ponovno poslušali snimku. Tonski tehničar je primijetio da je jako loša kvaliteta zvuka te čudna boja glasa nakon čega su kontaktirali s brazilskim kolegama i otkrili da su nasjeli na "štos" jedne brazilske radijske postaje.
Čudno je jedino da pravi predsjednik također posjeduje jednu radijsku postaju, što se ispostavilo kao slučajna koincidencija.
