Dan mladosti traje i danas

Dan mladosti biće obilježen danas skromnim manifestacijama u Beogradu. Komunistička partija će nekadašnji Dan mladosti obilježiti na platou ispred Muzeja 25. maj.

Dan mladosti, 25. maj koji je omladina bivše Jugoslavije nekada proslavljala kao rođendan maršala Josipa Broza Tita, biće obilježen danas skromnim manifestacijama u Beogradu.

Komunistička partija će nekadašnji Dan mladosti obeležiti na platou ispred Muzeja 25. maj. Oni će polaganjem vijenaca, ali i kulturno-umjetničkim programom dočekati štafetu koja je ove godine pošla iz Umaga.

Ta hrvatsko-slovenačka "Štafeta bratstva i jedinstva" je krenula put Beograda 17. maja.

U podne, u klubu, knjižari "Glasnik" biće predstavljena knjiga "S Titom po svetu" čiji je autor dr Predrag Lalević koji je bio član ljekarske ekipe koja je brinula o tadašnjem predsjedniku.

Udruženje za njegovanje tradicije dobrovoljnog omladinskog rada "Pavle Korčagin" proslaviće svoj 10. rođendan pod sloganom "Tako mi nedostaješ".

(Smedia)

Koliko zarađuju i kupuju građani bivše Juge?

Veliko istraživanje pokazalo je da postoji ogromna razlika u standardu stanovništva zemalja bivše Jugoslavije. Najteže se živi u Makedoniji, BiH i Srbiji, gdje i oni koji rade doslovno skapavaju od gladi. Prosječna plaća u Makedoniji je svega 220 eura!
Stanovnik Ljubljane sa svojom plaćom može kupiti 1.123 litre mlijeka, Zagrepčanin 879,5 litara, Beograđanin 408,33 litre, a najmanje građanin Skoplja – svega 268,29 litara. Slovenac pak za jednu svoju prosječnu plaću mjesečno može kupiti 1.123,5 kilograma šećera, a Beograđanin svega 333 kilograma.
Ovim kalkulacijama bavio se Blic, čiji su novinari napravili usporedbu u središtima bivših jugoslavenskih republika. Između ostalog, uspoređivane su i cijene brašna, svinjetine, graha, benzina i električne energije. Istraživanje je pokazalo da za prosječni mjesečni dohodak najviše mogu kupiti Slovenci, koji imaju najbolji standard i najveće plaće – prosječna iznosi 1.000 eura.

Po visini plaće, iza Slovenije je Hrvatska s prosječnom plaćom od 730 eura, potom slijedi Crna Gora s 515 eura, Srbija s 343 eura, BiH s 250 eura i Makedonija sa svega 220 eura.

Istraživanje je pokazalo da su cijene prehrambenih artikala i proizvoda za osobnu higijenu najviše u Sloveniji. Grah, kava i čokolada najskuplji su u Beogradu, dok su jaja najskuplja u Zagrebu.

Zanimljivo je da je šećer u Ljubljani jeftiniji nego u Beogradu, a prosječna plaća u Srbiji je skoro tri puta manja u odnosu na onu u Sloveniji.
Litra benzina najjeftinija je u BiH, a dizela u Makedoniji. Električna energija je pak najjeftinija u Srbiji i Makedoniji, a najskuplja u Sloveniji i Hrvatskoj.

Opsežno istraživanje Blic je u Beogradu, Banjoj Luci i Podgorici proveo u lancu Maksi, a u Zagrebu i Sarajevu u Konzumu. U Sloveniji su se gledale cijene u Mercatoru, a u Skoplju u Veri.

„Mlada Bosna“ poziva na rušenje Dodikovog režima

U Istočnom Sarajevu u toku je osnivanje organizacije „Mlada Bosna", a osnivači su članovi Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju. Javnosti je ponuđena i Deklaracija, a cilj „Mlade Bosne" je reafirmacija lijeve revolucionarne misli i povratak srpskog naroda internacionalizmu.

Lažni zaštitnici naroda

Osnivanje „Mlade Bosne" smatra se svojevrsnim pokretom otpora, pobunom i pozivom na ustanak protiv aktuelnih vlasti u Republici Srpskoj i režima Milorada Dodika.

Srpski narod više ne smije biti naivan i dopuštati da njime manipulišu navodni zaštitnici nacionalnih interesa, lažni nacionalni demokrati i tobožnji socijaldemokrati koji su kao realizatori liberalno - kapitalističke ekonomske ideologije upropastili i rasprodali sva javna preduzeća, a sada se pripremaju da pod plaštom preuzimanja državne imovine pripreme teren za njeno krčmljenje i rasprodaju u sopstvenom interesu - kaže se u Deklaraciji i, pored ostalog, naglašava:

- Milorad Dodik, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić izigravaju zaštitnike nacionalnih interesa, a donoseći pljačkaške zakone srpski narod u BiH su prepustili na milost i nemilost finansijskim interesima stranih banaka, korporacija i lihvarskih mikrokreditnih organizacija. Bosnu i Hercegovinu, a samim tim i Republiku Srpsku, ukoliko se nastavi politika „nacionalnih zaštitnika" čeka sudbina Grčke koja sada na ime vraćanja duga ,ora prodati svoje aerodrome, luke, ceste, telekom, pa čak i vodovod i kanalizaciju.

Donijeli siromaštvo i sramotu

- Dakako, „Mlada Bosna" posebno skreće pažnju na činjenicu da su bošnjački i hrvatski narod u BiH također svedeni na instrumente svojih nacionalnih buržoazija... Za razliku od nekadašnje „Mlade Bosne", koja nikada nije egzistirala kao politički pokret, već se radilo o tako kasnije prozvanoj grupi ljudi različitih političkih uvjerenja, nova „Mlada Bosna" će se profilirati kao organizacija bazirana na slobodarskim marksističkim principima. „Mlada Bosna" se dakle ograđuje i odriče od buržoaskih i zastrajelih nacionalističkih ideologija pojedinih članova ubrojenih u „Mladu Bosnu", posebno kada je riječ o nacionalističkim ubjeđenjima Vase Čubrilovića kojih se nakon drugog svjetskog rata i sam odrekao - stav je iz Deklaracije uz naglasak:

- Dvadeset godina vladavine reakcionarne nacional - šovinističke buržoazije i njene ravnogorske ideologije, srpskom narodu nije donijelo ništa osim siromaštva, poniženja i neopisive sramote zbog monstruoznih zločina, etničkog čišćenja i genocida koje je ova pljačkaška i zločinačka klika potakla, isplanirala, naredila i sprovela u njegovo ime.

Pružena ruka Bošnjacima i Hrvatima

- „Mlada Bosna" poziva srpski narod da kroz djelovanje u naprednim, vanparlamentarnim, ljevičarskim i radničkim organizacijama pruži ruku jednako obespravljenom, poniženom, opljačkanom i osramoćenom bošnjačkom i hrvatskom narodu. Neka naš novi savez bude naša zajednička katarza i garant budućeg društva građenog na egalitarnosti i socijalnoj pravdi, a ne na fantazmagorijama i fetišizmima nacionalnih pljačkaških buržoazija - kaže se u Deklaraciji.

Korumpirano i moralno izopačeno sveštenstvo

- Naročito je sramotna u postojećem poretku uloga korumpiranog i moralno izopačenog visokog sveštenstva Srpske pravoslavne crkve, koje umjesto hrišćanskih vrijednosti univerzalizma te skoromnosti i jednakosti među ljudima, blagosilja i sama učestvuje u kapitalističkom gangsterizmu vladajuće buržoazije - ističe se u Deklaraciji „Mlade Bosne".

san.ba

BiH: Građani i mjesec dana nakon ukidanja viza ne putuju zbog besparice!

Iako je prošlo mjesec dana od ukidanja viza za naše građane, ništa se nije promjenilo.

Turističke agencije ne bilježe veće prihode, a nema ni povećanja usluga zračnoga prometa.

Kako prenosi "FTV", jedini porast posla bilježi Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH zbog izdavanja biometrijskih pasoša.

(24sata.info)

Razbijanje holandskih predrasuda: "Bosanci dolaze! I donose svoju kulturu"

Vijest o ukidanju viza za BH građane u decembru 2010. godine u Holandskoj javnosti izazvao je pesimistične reakcije predvođene javnim negodovanjem lidera radikalne stranke za slobodu (PVV), Geerta Wildersa.

Ova vijest je u vodećim holandskim medijima protumačena kao najava dolaska siromašnih, zaostalih Bosanaca koji žive po Šerijatu i koji predstavljaju samo novi val imigranata koji tu dolaze da trajno ostanu.

Sa ciljem razbijanja negativnog publiciteta o Bosni i Hercegovini i njenim građanima "YUA fondacija", inače pokretač "Kriterion art kina" u Sarajevu, u saradnji sa centrom "De Balie" Amsterdam organizuju dvodnevni kulturni događaj pod nazivom "Bosanci dolaze! I donose svoju kulturu", koji će poslužiti možda i kao najbolji demant ovakve percepcije naše zemlje.

Tokom vikenda 22. i 23. januara ovaj kulturni centar ugostiće mladu generaciju talentovanih i kreativnih umjetnika, pisaca, muzičara i intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, koji će predstaviti djelić svoje fascinantne zemlje u Amsterdamu. Ovaj dvodnevni događaj organizovan je sa ciljem pokretanje interesante diskusije i razmjene ideja sa Holandskom kulturnom i intelektualnom scenom, ali i javnosti. Učesnici i publika, među kojima će biti i predstavnici holandskih medija, istražiće i potražiti odgovore na pitanja poput "ko su zaista ti Bosanci i Hercegovci", "u kakvoj zemlji žive", te "kakvu kulturu imaju".

Međunarodni gosti ovoga događaja su Damir Imamović, Nebojša Savija - Valha, Boro Kontić, Kamenko Bulić, Tarik Jusić, Aleksandra Lovrić, Xavier Bougarel, Najiba Abdellaoui, ZOSTER, Mala Vita bend, Blavorsi, DJ Ahmaad, modni brend REVOLT, Nihad Hrustanbegović, DJ TATA i mnogi drugi, navodi se u saopštenju organizatora ovog medijskog događaja.

(24sata.info)

Haški sud potvrdio: Dnevnici Ratka Mladića su autentični

Haški sud podnio je izvještaj o dnevnicima Ratka Mladića koji je napravio slovenski grafolog Dorijan Keržan, a čiji nalazi idu u prilog njihovoj autentičnosti.

Upoređujući Mladićev rukopisa sa rukopisom iz dnevnika, Keržan je zaključio da analizirani uzorci "sadrže mnogo bitne sličnosti". "Zaključci snažno podržavaju prijedlog da je sporni i referentni rukopis pisala ista osoba. Po mom mišljenju, sporni i referentni uzorak je pisala ista osoba", napisao je Keržan u izvještaju, pišu srpski mediji.

Sud je Keržana anganžovao kao nezavisnog stručnjaka u postupku protiv Vojislava Šešelja. Srpska policija je dnevnike otkrila 23. februara prošle godine, a 10. marta ih je dostavila Tužilaštvu Haškog suda, koje ih želi uvrstiti kao dokaz u više suđenja, među kojima je i suđenje Šešelju.

Vođa Srpske radikalne stranke je optužen za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH od 1991. do 1993. godine. Suđenje je počelo u novembru. godine, a Šešelj je u pritvoru Haškog suda od februara 2003. godine.

(24sata.info)

Biti političar u BiH - neprocjenjivo: Godišnja zarada i do 240.000 KM!

Predsjednici, premijeri, ministri i poslanici u Republici Srpskoj (RS), Federaciji BiH i na nivou BiH, iako za ovdašnje standarde imaju visoke plate, pri dnu su evropske liste po visini zarada, ali su ipak najplaćeniji u regionu.

Tako je plata članova Predsjedništva BiH manja za oko 15 hiljada eura od recimo plate predsjednika Njemačke ili Francuske. Prema Zakonu o platama i naknadama u institucijama BiH, članovi Predsjedništva BiH imaju osnovnu platu od 4.981 KM, ili 2.490 eura.

U kategoriji onih koji najviše zarađuju su francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji ima godišnje primanja od 230.000 eura, ili 19,1 hiljadu eura mjesečno. Predsjednik Njemačke Christian Wulff godišnje prima 199.000 eura ili mjesečno oko 16,5 hiljada eura.

"U BiH predsjedavajući Vijeća ministara BiH prima mjesečno 4.482 KM, a zamjenik predsjedavajućeg 4.383 KM, saznaje "Glas Srpske" u Vijeću ministara BiH. Zakonom se reguliše i plata ministara BiH koja mjesečno iznosi 4.233, a njihovih zamjenika 3.735 KM.

Duplo više od predsjedavajućeg Vijeća ministara zaradi britanski premijer David Cameron čija je godišnja plata 65.000 eura, ili oko 5.400 eura mjesečno. Najvišu platu među evropskim premijerima ima španski premijer Jose Luis Zapatero 78.180 eura godišnje, ili 6.515 eura mjesečno, te njemački kancelar Angela Merkel koja uz poslaničku platu od 6.811 eura, mjesečno zarađuje nešto preko 21.000 eura, jer za posao kancelara mjesečno dobija oko 14,8 hiljada eura.

Sa druge strane, plata srpskog premijera Mirka Cvetkovića je oko 1.300 eura mjesečno. Plata doskorašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića bila je 1.256 eura, a godišnja plata predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića je nešto iznad 23.000 eura ili oko 1.900 eura mjesečno.

Predsjednik Srbije Boris Tadić mjesečno zaradi oko 1.400 eura, a predsjednik Makedonije Đorđi Ivanov prima osnovnu platu od oko 1.500 eura.

Mjesečna plata predsjednika RS je oko 1.950 eura, dok zamjenici predsjednika imaju primanja od oko 3.800 KM mjesečno.

Plata predsjednika Vlade RS je 5.000 KM, međutim, ove godine plata predsjednika i ministara u Vladi RS umanjena je za 25 posto, te trenutno plata premijera RS iznosi 3.850 KM. Plate potpredsjednika Vlade iznose 3.375 KM, dok su plate ministara 3.000 KM.

Predsjednik FBiH prima platu višu od 2.000 KM, a potpredsjednici oko 1.800 KM. Premijer FBiH prima oko 2.300 KM, zamjenik premijera zarađuje 2.120 KM, dok ministri u federalnoj Vladi zarađuju od 1.800 do 2.100 KM. Poslanici sa deset godina radnog staža u Parlamentu BiH mjesečno primaju, samo po osnovu plate i paušala, 5.140 KM. Primanja poslanika i delegata u Parlamentu FBiH veća su od primanja poslanika u Narodnoj skupštini RS, pa tako u FBiH poslanici primaju platu od oko 3.226 KM mjesečno, dok u NSRS primaju 2.678 KM.

Poslanici u Norveškoj mjesečno zarade 7.214 eura, Belgiji 6.369 eura, Njemačkoj 7.668, Sloveniji 4.433, Latviniji 2.173, a u Evropskom parlamentu 7.665 eura mjesečno.

Direktor Centra za humanu politiku Momir Dejanović rekao je "Glasu Srpske" da se visine plata funkcionera najčešće komentarišu kao previsoke.

"Kada se funkcionerske plate u BiH porede sa funkcionerskim platama u mnogo razvijenim zemljama, treba imati u vidu da je kod njih BDP po stanovniku veći za deset puta nego kod nas", istakao je Dejanović.

Dodao je da, u principu, ne bi trebalo imati ništa protiv visokih plata kod nas, ako se one mogu opravdati mjerljivim rezultatima rada za opšte dobro.

"Ipak, nije logično da poslanik koji nijednom ne diskutuje u toku mandata ima istu ili sličnu platu kao direktor javne kompanije, ministar, predsjednik Vlade ili predsjedavajući Vijeća ministara", naglasio je Dejanović.

Članovi Predsjedništva BiH, predsjednici i potpredsjednici RS i FBiH, te poslanici u Parlamentu BiH i u parlamentima RS i FBiH, u zavisnosti od toga koju funkciju obavljaju, za jedan mandat od četiri godine zarade od 90 do 240.000 KM.

(24sata.info)

Fenomen "Dvije škole pod jednim krovom" Institucionalno podržavanje fašizma

Fašizam je danas sveprisutna pojava u BiH. Mladi su samo onaj dio populacije koji najočitije to javno pokazuje. Fašizam je prisutan svuda - od fudbalskih utakmica, kroz obrazovni sistem, do svakodnevne komunikacije mladih

Obrazovni sistem koji bi trebao razvijati kod mladih ideju humanizma radi suprotno. Fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ najrasprostranjeniji je primjer institucionalnog podržavanja razvoja fašizma, tvrdi magistrica političkih nauka iz Sarajeva Mia Karamehić.

„Ta fašizacija omladine se provodi kroz plasiranje naracija koje govore da je naš narod vječna žrtva loših okolnosti, loših susjeda, vječna žrtva međunarodne zajednice, ali da je naš narod pritom čist i mučenički i da treba da nastavlja svoju tradiciju – jer onda se prenosi taj cijeli set idealtipskih predodžbi o tome kako treba da izgleda jedan dobar mladi Bošnjak, jedan dobar mladi Hrvat, jedan dobar mladi Srbin. Cijelo je društvo, ustvari, posvećeno odagajanju mladih fašista“, kaže Mia Karamehić.

Građani BiH svakodnevno su svjedoci dešavanja gdje se veliča fašizam. Primjera je mnogo, a nekoliko ih navodi potpredsjednik Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, te član Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Nedim Klipo.

„Zadnji je primjer koji se desio nekidan u Lukavici kada su mladog marksističkog intelektualca neonacisti pretukli na ulici jer je drugačiji. Pa, recimo, skrnavljenja spomenika partizanskim borcima prije tri godine na Vracama, ili kada su pretukli mladića koji je nosio majicu Che Guvare. Veličaju Adolfa Hitlera, govore o čistoći bijele rase u BiH, što je potpuni apsurd“, navodi Klipo.

Fašizam je posljedica stanja u kojem se nalaze mladi ljudi u BiH. Čak 40 odsto mladih nema posao, a perspektive za zdrav razvoj su minimalne.

Sve ovo ih navodi da se okreću ka fasističkim idejama, jer smatraju da na taj način mogu privući pažnju na sebe, smatra Klipo.

„Nalaze se u stanju u kojem nisu voljeni i ne mogu biti voljeni, fali ima osjećaj da su dio društva, da mogu nešto postići - i onda pokušavaju se naći u tim nekim skupinama da bi dobili taj osjećaj da su dio neke grupe, da mogu nešto postići“, ocjenjuje Klipo.

Vrbovanje kroz političke stranke

Sociolog Edhem Muftić tvrdi da su u Bosni i Hercegovini i dalje su na sceni tri prisutna fašistička, a to su: pročetnički, proustaški i mladomuslimanski. Profesor Muftić kaže kako se mladi vrbuju na različite načine.

„Vrbuju ih kroz svoje te nacionalističke pokrete ili stranke. Ja ću vam navesti jedan primjer jedne studentice koja je prilikom polaganja ispita na pitanje da li u BiH postoji neka stranka koja zadovoljava te elementarne uzuse zapadnoevropske demokratije, odgovorila profesoru: ’U BiH postoji samo jedna stranka, a to je HDZ", kaže Muftić.

Etnički čiste teritorije u kojime većina ugrožava ljudska prava manjine također nisu nepoznata pojava ni fašizmu, a ni Bosni i Hercegovini

Međutim, BiH stvorena je na principima antifašizma, ali dio zemlje se njega odrekao, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić.

„Živimo u jednom društvu čija ustavno-pravna arhitektonika, ustvari, potiče krizu, potiče stalnu etničku mobilizaciju. A kada govorimo o mobilizaciji na etničkom, rasnom i vjerskom nivou znači već se približavamo onom dobro oprobanom metodu fašističke mobilizacije“, ocjenjuje Mujkić.

Fašizam nije nepoznanica ni društvima u našem susjedstvu. Većina neonacističkih i neofašističkih organizacija iz susjednih zemalja imaju svoje pristalice i među bh. stanovništvom, tvrdi Mia Karamehić.

„Neofašističke orgnizacije iz Srbije već imaju svoje ekspoziture na prostoru BiH sa upravo onim ideologijama novog fašizma, ksenofobičnim ideologijama koje se ne zaustavljaju samo na mržnji drugog naroda, nego svega što je drugačije“, kaže Karamehić.

Profesor Mujkić smatra da obrazovni sistem BiH treba više pažnje posvetiti humanizmu.

„Mi danas imamo obrazovne sisteme koji odgajaju ne dobrog građanina kojega vode humanistički ideali, nego dobrog Bošnjaka, Srbina i Hrvata, što je veliki, veliki problem jer on počiva na isključivostima. I to je predvorje nekog fašistoidnog načina gledanja na stvarnost“, kaže Mujkić.

Antifašizam nije popularan među mladima u BiH jer im nije ni približen, smatra sociolog Edhem Muftić

„Smatram da antifašizam u BiH tek treba da dobije odgovarajući sadržaj. Mora promijeniti svoje, jer mladi ljudi će biti zainteresovani tek ukoliko se budu na jedan dostojanstven, njima primjeren način pravile manifestacije“, ocjenjuje Muftić.

Pozivanje na isključivost i istovremeno nedostatak osude fašističkih simbola i organizacija prijetnja su koja Bosnu i Hercegovinu stalno vrebaju.

Međutim, iako svjesni da se fašistička ideologija polako ali sigurno uvlači u pore bh. društva, u BiH trenutno ne postoji pravni način za krivično gonjenje fašističkih i neofašističkih organizacija.

* Tekst je preuzet sa internet portala Slobodne Evrope

Tri naroda, tri laži, jedna država- Bosna kao istina o nepravdi

Suočeni sa propašću jugoslovenskog socijalističkog projekta, prihvatili smo laži o nacijama i identitetima i pohrlili u nacionalizme i ratove, koji su bili cover iza kojega je jugoslovenski prostor iz socijalizma preveden u neoliberalizam. Sada, kada se suočavamo sa bankrotom neoliberalne ideologije a "vjekovne težnje" za nacionalnom samostalnošću i samobitnošću se ukazuju kao govno na kiši, utjehu pokušavamo pronaći pričajući sebi veličanstvene laži o jugoslovenskom socijalizmu. Za sve to vrijeme, slobodu i istinu ljubimo više od svega. Robovi obično tako, ne?

Urnebesna i snajperski precizna definicija kaže da je nacija grupa ljudi koji dijele

1. zajedničke laži o prošlosti
2. zajedničku netrpeljivost prema drugim nacijama
3. zajedničke iluzije o budućnosti.

Ovu sam definiciju nedavno koristio da bih objasnio razliku između Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori. Da vidimo kako ona funkcioniše na primjeru Bosne i Hercegovine, njena tri konstitutivna naroda i nepostojeće, bosanske nacije.

Srbi, Hrvati i Bošnjaci ipak imaju mnogo više zajedničkog nego što to njihove političke elite žele priznati. Recimo, 2) iz naše definicije: zajedničku netrpeljivost prema drugim nacijama. Bošnjaci i Hrvati dijele (barem) netrpeljivost prema Srbima, Srbi i Hrvati (barem) netrpeljivost prema Bošnjacima, a Srbi i Bošnjaci (barem) netrpeljivost prema Hrvatima. Dijele, djelimično, i 3), iluziju o ulasku u EU, čime se ima stići do sretnog kraja istorije, tamo gdje nema korupcije a tržište cvjeta hiljadama cvjetova demokratije i ljudskih prava. Doduše, ne dijele i predstavu o tome u sastavu koje države će ući u EU: Hrvatske, Srbije ili BiH. Čovjek bi mogao pomisliti da je ključni razlog nepostojanja bosanske nacije nepostojanje zajedničke laži o prošlosti. Naravno, to što nema zajedničke laži, nipošto ne znači da današnjom Bosnom i Hercegovinom vlada istina. Naprotiv: tri naroda, tri laži, jedna država.

Znam da su sada svima usta puna istine, i tako će biti još čitavi koji dan, dok se ne zaboravi WikiLeaks, ali usudio bih se i ovom prigodom podsjetiti na neusporediv značaj koji laž ima za konstituisanje nacije i države.

Vrijeme je da preciziramo: ono što ovdje zovemo laži zapravo je ideološka istina. Istina do koje se došlo konsenzusom elitâ, istina na kojoj se temelji politički projekt: napad na tu istinu po pravilu se tumači kao napad na taj politički projekt. Takva je istina postojala za vrijeme komunizma, da bi se sa komunizmom i raspala – čim partija-Država više nije imala snage braniti svoju istinu. Državna istina o "vjekovnim težnjama za ujedinjenjem južnoslovenskih naroda koje su ostavarene u NOB-u" tada su se ukazale kao vjekovne mržnje; "slavna pobjeda nad fašizmom" kao povratak potisnutog fašizma; netrpeljivost naših nacija prema drugim nacijama (Švabe, Šiptari...) ukazala se kao međusobna netrpeljivost naših nacija a iluzija o "zajedničkoj socijalističkoj budućnosti" zamijenjena je iluzijom o samostalnim, separatnim kapitalističkim budućnostima u Evropi kojoj smo, ovo zvuči poznato, "vjekovima težili"? Simptomi koji su se javljali najprije izvan, u emigraciji, potom na marginama, u "disidentskim salonima", vremenom su se počeli javljati u središtu poretka: Ranković, Hrvatsko proljeće, Milošević... budite slobodni da dopunite listu.

Vrijedi ipak napomenuti kako niti jedna od naših novih istina nije istinitija od istina komunističke Jugoslavije - što ne bi trebao biti povod za patetične izlive nostalgije, nego za kreativnu zabrinutost. Slomu istine partije-Države smo svjedočili: nema razloga da mislimo da će raspad istine ideologije pomirenja i evropskih integracija svake od novostvorenih nacionalnih tržišta-Država biti manje stravičan. Takođe, to ne znači da ne treba ući u EU. Znači, međutim, da treba razgrnuti smetove ideologije i razumjeti kamo smo to i zašto krenuli: ulazak u EU ne samo da neće riješiti sve naše probleme, nego će donijeti i nove. Na EU se ovdje, uostalom, gleda kao na staratelja u čije ruke jedva čekamo predati vlastitu sudbinu, budući da smo se složili da sami o sebi nismo u stanju voditi računa.

I iznad svega: što da se radi ako se pokaže da su ljudi poput Samir Amina, koji tvrdi da će se EU raspasti u narednih pet godina, a euro propasti još i prije, bili u pravu? Izgleda nemoguće, ali ko je 1980. smatrao da je moguće da se raspadne Jugoslavija? Ima li ijedna od ex-Yu zemalja bilo kakav plan za taj slučaj?

Istina nije pitanje nacionalnog, društvenog ili bilo kakvog drugog konsenzusa. Naprotiv - tamo gdje postoji kompromis i konsenzus ne stanuje istina, tamo se istina definiše kao ono oko čega smo se složili da je istina. Još od Freuda i, još ranije, Marxa, znamo da istinu o jednom poretku treba tražiti u "patološkim" iskliznućima, na marginama: u omaškama u zvaničnom jeziku, snovima o zabranjenom, ekonomskim i društvenim krizama. Potisnuti jugoslovenski nacionalizmi i emigracija govorili su nam o jugoslovenskom sistemu više od onoga što smo bili spremni da čujemo. Borba protiv te emigracije, ma kako uspješna bila, zapravo je značila poraz: bilo je to liječenje simptoma. Uzrok nije bio u emigraciji, nego u samom sistemu.

Jugoslovensko klanje bilo je istina o Jugoslaviji. Do nje, istine, nemoguće je doći kompromisnim objedinjenjem partikularnih volja i interesa, na čemu se bazira naša potraga za zajedničkom istinom na kojoj ćemo graditi novu zajedničku budućnost.

Proces uspostave nove ideološke istine tako je pun laži da one slabijeg stomaka a boljeg pamćenja tjera na povraćanje. Svejedno, nova, konsenzualna istina biće, ipak, uspostavljena. Njeni tribuni iz toga će izvući nemalu korist, odmah. Posljedice raspada istine naših tržišta-Država trpićemo svi, kasnije. Kapitalo-parlamentarizam, kako parlamentarnu demoktratiju naziva Alain Badiou, ravnodušan je prema istini: ono što se od nas zahtijeva nije istina, nego dogovor, saradnja i vladavina prava. Otud parlamentarne demokratije Zapada i WikiLeaks tretiraju kao pravni problem, ističući kako je to što je prekršeno pravo važnije od toga što je iznesena istina... Jer je pitanje istine i njene (re)prezentacije pravno uređeno, jer je pravo u tim državama starije od istine.

O odnosu pravne države i istine Badiou u Mračnom raspadu piše: "Ako postojanje pravne države – dakle, državne imperije pravila – sačinjava suštinu političke kategorije demokracije, iz toga slijedi ključna filozofska posljedica da politika nema nikakav samosvojni odnos sa istinom... Parlamentarne države Zapada ne pretendiraju ni na kakvu istinu. Filozofski gledano, one su, ako tako možemo reći, relativističke i skeptičke države, ne zbog slučaja ili ideologije, već samosvojno, od onda od kada je njihova suština pravno pravilo. To je upravo i razlog zašto se te države dobrovoljno predstavljaju kao manje loše prije nego najbolje. Manje loše u svakom slučaju znači da smo u polju državnog funkcioniranja, koje nema direktnog odnosa s nekom afirmativnom normom kao što su Istina ili Dobro".

Zato jer je tako, moguća je ovakva Bosna, koju je stvorio Zapad, Bosna koja pravno postoji, ali nije uređena na načelima "Istine ili Dobra". Bosna je lapsus u brižno sročenom, na engleski prevedenom slavljeničkom govoru. Bosna je simptom nove regionalne istine pomirenja i eurointegracija. Dok se regionalni predsjednici sastaju, grle i izmjenjuju izraze ljubavi, valja reći kako je podijeljena, trajno disfunkcionalna Bosna u kojoj nepravda smrdi do neba, istina našeg novog regionalnog projekta.

Suočeni sa propašću jugoslovenskog socijalističkog projekta, prihvatili smo laži o nacijama i identitetima i pohrlili u nacionalizme i ratove, koji su bili cover iza kojega je jugoslovenski prostor iz socijalizma preveden u neoliberalizam. Sada, kada se suočavamo sa bankrotom neoliberalne ideologije a "vjekovne težnje" za nacionalnom samostalnošću i samobitnošću se ukazuju kao govno na kiši, utjehu pokušavamo pronaći pričajući sebi veličanstvene laži o jugoslovenskom socijalizmu. Za sve to vrijeme, slobodu i istinu ljubimo više od svega. Robovi obično tako, ne?

Tekst prenosimo sa portala zurnal.info

Skandal na mostarskom Božićnom turniru: Turnir veličao Daria Kordića i njegovu 'pobjedu' nad više od 100 Bošnjaka u selu Ahmići

U finalu Božićnog turnira trijumfovali fudbaleri HVO Srednja Bosna „Dario Kordić", koji su pobedu proslavili zajedno sa Draganom Čovićem, Barišom Čolakom, Borjanom Krišto i gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem.

Naime, turnir je osvojila ekipa HVO Srednja Bosna „Dario Kordić", čiji su igrači osim imena nosili i dresove sa slikom „slavnog komandanta" koga je Haški tribunal osudio na 25 godina robije.

Zločinca podržava i ministar pravde

Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, inače, pokrovitelj Božićnog turnira, „kordićevcima" je uručio pobjednički pehar i čestitao im na trijumfu, rugajući se porodicama žrtava masakra u Ahmićima i njihovim sunarodnicima, koji kipte od bijesa zbog ove provokacije.

Dok je Čović pozirao sa pobjednicima, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, ministar pravde BiH Bariša Čolak, predsednica Federacije BiH Borjana Krišto, gradonačelnik Metkovića Stipe Gabrić Jambo i načelnik opštine Čapljina Smiljan Vidić aplaudirali su pobjedničkom timu, ne mareći za to što na taj način otvoreno podržavaju čovjeka koji je osuđen za stravične zločine.

Činjenica da Čović kao pretendent na mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara i Čolak kao ministar pravde bez pardona podržavaju ratnog zločinca i podstiču održavanje manifestacija na kojima se veliča lik i djelo čoveka koji je u crno zavio 116 porodica izazvala je ogorčenje i u Republici Srpskoj, gde je stotine ljudi smjenjeno i kažnjeno gubitkom svih građanskih prava zbog navodne veze sa optuženima za ratne zločine.

FINALE... Hrvatska elita pažljivo prati dešavanja na parketu

Ugledni banjalučki advokat Miroslav Mikeš pita se šta bi bilo kada bi u Banjaluci bio organizovan turnir na kojem bi pobjedila ekipa „Ratko Mladić", kojoj bi pehar uručio predsednik Srpske Milorad Dodik.

Mikeš: Katastrofa!

- Siguran sam da bi reakcije bile burne i da bi trajale danima, a možda se ne bi završilo na tome - kaže Mikeš.

Prema njegovoj ocjeni, podrška Čovića i drugih hrvatskih zvaničnika Dariju Kordiću je „katastrofalan moralni i politički čin".

- Za mene je nedopustivo i sa moralne i sa političke strane da pojedinci koji u javnosti pričaju o novoj Bosni i Hercegovini, koja treba da bježi od rata, daju podršku ljudima koji su osuđeni za ratne zločine. Dragana Čovića zbog ovakvih i sličnih dešavanja onda i ne treba da čudi što mu OHR već nekoliko godina ne dozvoljava da obavlja državne funkcije. Još gore je što se na istom turniru pojavio i ministar pravde Bariša Čolak - smatra Mikeš.

On ističe da u BiH ne postoji pravni propis kojim bi se zabranile ovakve stvari.

- Doduše, postoji krivično delo izazivanja rasne, verske i nacionalne mržnje.

Predstavnici Udruženja hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata (HVIDRA), organizatori mostarskog turnira, juče nisu bili dostupni za komentar, baš kao ni portparol HDZ-a BiH Mišo Relota. Lider HDZ-a Dragan Čović i ministar pravde Bariša Čolak nisu odgovarali na pozive novinara.
Press /depo.ba

Prva platforma koja mijenja praksu formiranja vlasti

Lideri SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, SDA Sulejman Tihić, Narodne stranke "Radom za boljitak" Mladen Ivanković Lijanović i HSP-a BiH Zvonko Jurišić sutra će na konferenciji za novinare u Sarajevu predstaviti usaglašenu zajedničku programsku platformu.

Prema riječima portparola SDP-a BiH Damira Mašića, riječ je o prvoj programskoj platformi nakon Dejtonskog sporazuma i potpunoj promjeni dosadašnje prakse formiranja vlasti na bilo kom nivou na bazi ministarskih fotelja.

"Široka platforma zove se Osnove za formiranje vlasti u Federaciji BiH i platforma zajedničkog nastupa u institucijama BiH u mandatnom periodu 2010-2014. godina, a bavi se prioritetima djelovanja u ovom mandatnom periodu", rekao je Mašić Srni.

On je rekao da navedeni dokument sadrži sva bitna pitanja od ustavnih promjena, mape puta za evro-atlantske integracije, rješavanja pitanja državne imovine, popisa stanovništva, ekonomskih i političkih prioriteta do konkretnih zakonskih rješenja i institucionalne ravnopravnosti naroda i građana na cijeloj teritoriji BiH.

"Platformu su usaglasile i prihvatile ove četiri partije, ali je otvorena i za druge partije da joj se pridruže", dodao je Mašić i najavio da će dokument o zajedničkom djelovanju četiri stranke sutra biti podijeljen novinarima, te da će biti objavljen i na stranačkim portalima.
(SRNA)

Slobodna Bosna: Nacizam je u BiH legalan

Piše: Almir Panjeta za Slobodnu Bosnu

Fotografije: Slobodna Bosna

"Ko mu je dozvolio da ovo radi u našem gradu?!" pita nas šokirana prolaznica dok u Ulici Maršala Tita naš "Hitler" mirno pozira fotografu, odjeven u vojne pantalone sa tregerima, bijelu košulju s crnom kravatom, te sa vojnom kapom "ukrašenom" mrtvačkom glavom i crvenom trakom sa nacističkom svastikom na lijevoj ruci.

"Država, gospođo. Parlamntarci koji nisu izglasali Zakon o zabrani fašističkih i neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola u Bosni i Hercegovini" pojašnjavamo joj, te dodajemo da je cilj svojevrsnog performansa koji smo izveli na ulicama Sarajeva, glavnog grada BiH, da na najplastičniji način pokažemo šta neusvajanje znači: policija nema apsolutno nikakvih osnova da zaustavi, privede ili na bilo koji način kazni čovjeka koji u nacističkoj uniformi šeta glavnom ulicom usred bijela dana".

Kako na 77. sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH održanoj u maju ovaj zakon nije usvojen, te kako je trenutno policija nemoćna u situaciji u kojoj neko sa simbolima nacističkog režima može slobodno šetati glavnim gradom, ili čak najaviti skup, odlučili smo da to i pokažemo. Prijatelja koji je pristao da učestvuje u našem performansu, uz pomoć ljudi iz sarajevskog Narodnog pozorišta koji su shvatili i podržali naš naum i dali nam na raspolaganje kostime i garderobu, obukli smo u neku "light" verziju nacističke uniforme i odlučili da s njim napravimo turističko razgledanje Sarajeva.

"Arswchloch!" sikće najgoru njemačku psovku kroz prozor ljutiti "dijasporac" iz automobila sa njemačkim tablicama.

Kod hotela Evropa grupa stranih turista nam maše i snimaju kamerama, a iz ćevabdžinici Željo neko galami:"Halo, Hitleru! Šta ima, Hićo?!" Na Baščaršiji jedan iz grupe mladića dovikuje "Heil Hitler!", dok naš "Hitler" razgleda nogometne dresove i fotografiše se kod Sebilja.

"Igra li onaj vaš malo Džeko kod nas u Njemačkoj" šalom razbija tremu...

"Svašta! Nacisti nam hodaju gradom" govori više za sebe profesorica jedne sarajevske gimnazije dok sa unucima prolazi pored Katedrale, a stariji čovjek prilazi "Hitleru" u razgledanju i pita ga: "Momak, šta to gledaš? De da i ja vidim."

Na pješačkom prelazu kod BBI Centra je veća gužva pa ljudi moraju stajati uz "Hitlera", ali se vidi da im je nelagodno. S druge strane ulice našem fotografu se obraća stariji prolaznik: "Jel ovo snimaju film?"

"Ne, performans" odgovara mu Mario, na šta prolaznik predlaže "Hoćemo li ga marisat?" Kako nije dobio očekivanu podršku, nije napao "Hitlera"...

Valtera nismo sreli, a da li je ovaj grad Valter, prosudite sami na osnovu priloženih fotografija.

Kompletan tekst možete pročitati u Slobodnoj Bosni br. 720

slobodna-bosna.ba/radiosarajevo.ba

BiH › Politika › Svakog dana sve više napredujemo

Prema podacima iz objavljenih imovinskih kartona, prihodi kandidata na predstojećim izborima su veći, a imovina brojnija nego u ranijim godinama. Neki od zvaničnika primjer su da bavljenje politikom za kratko vrijeme može dovesti do bogatstva.

Igor Dodik, sin premijera Republike Srpske (RS) Milorada Dodika je milioner koji u prošloj godini nije zaradio niti marke. Prema izjavi o imovinskom stanju koju je Igor potpisao u julu ove godine, on nije imao prihoda, ali jeste imovinu vrijednu 2.686.404 KM. Njegov otac, premijer Dodik u svojoj izjavi navodi da svog sina izdržava.

Igor navodi da je vlasnik 50 posto firme Fruit Eco, te svoj udio procjenjuje na 2.625.095 KM. Osim toga, vlasnik je automobila vrijednog 50.000 KM i računa u Hypo banci na kojem se nalazi 10.804 KM.

Fruit Eco je 2008. godine dobila kredit Investiciono-razvojne banke RS od 3 miliona KM, a odobrio ga je Kreditni odbor akcionara banke na čijem se čelu nalazi premijer Dodik.

Ovo je samo dio imovine koju je četveročlana porodica Dodik navela u danas objavljenom imovinskom kartonu za 2010 godinu.

Oni su, kao i porodice ostalih kandidata za oktobarske izbore bili dužni Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (BiH) dostaviti popunjene obrasce o imovinskom stanju. Za razliku od ranijih godina, ovaj put su morali detaljnije opisati razne novčane prihode, ušteđevinu, dionice, kao i kreditne obaveze, pokretnu i nepokretnu imovinu, uz preciziranje njene vrijednosti.

Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu porodica Dodik je procijenila na 5.760.867 KM. Ako ovom iznosu dodamo ukupne prihode od plata, poljoprivrednog imanja i rente u iznosu od 305.220 KM, dobijamo cifru od 6.066.087 KM ukupnog bogatstva Dodikovih u 2009. godini.

Po visini prihoda i vrijednosti nekretnina u porodici prednjači Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i ovogodišnji kandidat za predsjednika RS.

Njegova imovina, naveo je u kartonu, vrijedi ukupno 2.850.505 KM. U to spadaju kuća u Beogradu vrijedna 1,7 miliona KM, kuća u Laktašima od 300.000 KM, dva stana u Beogradu vrijedna ukupno 600.000 KM i stan u Laktašima od 110.000 KM. Iste nekretnine Dodik je prijavio i prije četiri godine, no njihova vrijednost je u međuvremenu značajno porasla - stanovi u Beogradu su prije četiri godine vrijedili 160.000 KM, a stan u Laktašima 30.000 KM.

Milorad Dodik je prijavio i ukupnu prošlogodišnju platu od 59.220 KM, prihode od poljoprivrede u ukupnom iznosu od 80.000 KM, te rentu za kuću u Beogradu od 100.000 KM.

U njegovom vlasništvu nalazi se automobil vrijedan 100.000 KM. Premijer RS je dioničar Banje Laktaši, kao i sva tri člana njegove porodice, sa jednakim udjelima od po 0,003924 posto. Svaki od udjela vrijedi svega 505 KM. Milorad Dodik ima i 10.000 KM na računu u Novoj banci Banja Luka.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je prošle godine objavio tekst o imovini premijera RS u kojem je otkrio da je Dodik 2008. godine uzeo od Pavlović International banke kredit od 1.468.373 KM na rok otplate od osam i pol godina. U ovogodišnjem imovinskom kartonu Dodik je potvrdio zaduženje u ovoj banci ali je naveo da je dužan 1,7 miliona KM i da je kredit reprogramiran na rok otplate od 20 godina.

Osim premijera i njegovog sina izjave o imovinskom stanju su dostavili i supruga Snježana i kćerka Gorica Dodik Trišić.

Supruga Snježana je u prošloj godini, kao kooperant zajedničkog poljoprivrednog imanja zaradila 45.000 KM, a uz spomenute dionice u Banji Laktaši, prijavila je i poslovni prostor procijenjen na 100.000 KM, te automobil Peugeot 407 vrijedan 30.000 KM. Prijavila je da duguje 100.000 KM firmi u čijem se vlasništvu nalazi poslovni prostor.

Kćerka Gorica je vlasnik firme Trinity Media & Consulting vrijedne 92.874 KM. U prošloj godini zaradila je 21.000 KM, ali na računu u NLB Razvojnoj banci nije ostalo mnogo - Gorica je prijavila da se na njenom kontu nalazi svega 74 KM.

Kao i njen otac Milorad, Gorica je također dugoročno zadužena. Komercijalnoj banci je obavezna vratiti dva kredita: 95.000 KM do 2022. godine i 47.417 KM do 2018. godine.

Udvostručili vrijednost imovine

Porodica Dodik nije jedina koja je u znatnoj mjeri imala korist od bavljenja politikom svog člana. Kandidati Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke za BiH Šemsudin Mehmedović i Ekrem Ajanović su u proteklih osam godina profitirali kao poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Mehmedović je svoju imovinu 2002. godine procijenio na 232.000 KM. Činili su je garsonijera od 50.000 KM, dionice vrijedne 150.000 KM, te 22.000 KM gotovine. Ove godine Mehmedović je svoju imovinu procijenio na najmanje 451.275 KM. Danas je vlasnik dva stana ukupne vrijednosti 351.275 KM, zemljišta u opštini Doboj Jug u vrijednosti od 40.000 KM, kao i Audija A6 od 60.000 KM. Prijavio je da ima novac na računu u banci i dionice, no nije naveo iznose.

Vrijednost Ajanovićeve imovine je također udvostručena u protekle četiri godine. Ajanović je 2006. godine prijavio nekretnine u vrijednosti od 380.000 KM. Na listi su se našli kuća od 100.000 KM, vikendica od 40.000 KM, 60 duluma zemlje u vrijednosti od 180.000 KM, te dva dućana vrijedna ukupno 60.000 KM.

Ove godine u imovinskom kartonu Ajanović navodi da njegova imovina vrijedi 805.000 KM, te da je u prošloj godini zaradio 89.409 KM. Ajanović je u međuvremenu postao vlasnikom garsonijere i jednoiposobnog stana u Sarajevu, jednoiposobog stana u Tešnju, a vrijednost njegove kuće porasla je na 250.000 KM. Prijavio je i ušteđevinu od 60.000 KM.

Ajanovićeva supruga Dževdeta, redovna profesorica Filozofskog fakulteta u Sarajevu u prošloj je godini zaradila 61.000 KM, a u kartonu za 2010. prijavila je i stan u Sarajevu od 220.000 KM. Ovu nekretninu Dževdeta nije navela 2006. godine.

Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i kandidat SNSD-a za Parlament BiH, u 2002. godini je prijavio automobil od 20.000 KM, štedne uloge od 102.258 eura i 83.383 švicarska franka, te staru deviznu štednju od 50.000 KM, stan u Sarajevu, te zemljište i dio porodične kuće u Drvaru, čiju vrijednost nije precizirao.

U kartonu za 2006. godinu naveo je samo stan i automobil, bez tačne vrijednosti. Međutim, u izjavi koju je morao predati komisiji Parlamenta BiH kao kandidat za Vijeće ministara naveo je mnogo više: u samo četiri godine visina njegovog štednog uloga se gotovo utrostručila – iznosila je oko 378.300 eura i 18.140 KM. Prijavio je i troiposoban stan u Banjaluci, dvoiposoban stan u Novom Sadu, te dvoiposoban stan u Beogradu čiji je vlasnik njegov sin.

U imovinskom kartonu prije Opštih izbora 2010. Špirić je prvi put javnosti dao na uvid te podatke, a osim dva vlastita stana, vrijedna 120.000 KM i 75.000 KM, i sinovog vrijednog 150.000 KM, prijavio je i automobil Audi A6, te porodično imanje čiju je vrijednost procijenio na 40.000 KM.

Ukupna vrijednost štednih uloga mu je smanjena na 48.060 eura, 38.600 dolara i 85.000 KM, ali ovoga puta za kćerku Jovanu, koja nema vlastitih prihoda, navodi da je vlasnica stana u Austriji, vrijednog 400.000 KM.

U proteklih osam godina postepeno se povećavala i imovina Borjane Krišto, aktualne predsjednice Federacije BiH i kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za člana Predsjedništva BiH. U imovinskom kartonu iz 2002. godine ona je pored ličnih primanja za sebe i supruga Branka navela i ušteđevinu u ukupnom iznosu od 60.000 KM, te stan i nekretninu u BiH ne navodeći njihovu vrijednost ni lokaciju.

Četiri godine kasnije prijavila je kuću u izgradnji, bez navođenja vrijednosti, da bi njen suprug kao kandidat HDZ-a za Općinsko vijeće Livno u 2008. godini naveo da posjeduju kuću vrijednu 400.000 KM.

Sa 60.000 KM u 2002. godini njihova ušteđevina je četiri godine kasnije porasla na 70.000 KM, u 2008. je iznosila 100.000 KM, a u 2010. - 150.000 KM.

Hamdija Lipovača, načelnik Općine Bihać i kandidat Socijaldemokratske partije (SDP) za Parlament BiH u imovinskom kartonu iz 2002. godine nije prijavio imovinu. Dvije godine kasnije navodi naslijeđen stan od 60.000 KM, auto Laguna II od 52.000 KM, te račun u banci od 28.000 KM.

U 2008. godini vrijednost stana je povećana na 80.000 KM, dok je iznos na banci za četiri godine uvećan na 200.000 KM. Prijavio je i automobil vrijedan 60.000 KM, polovicu porodične kuće od 150.000 KM, kuću na moru od 100.000 KM i zemljište vrijedno 5.000 eura. U tom kartonu naveo je i kredit od 200.000 KM koji treba izmiriti do 2028. godine.

U imovinskom kartonu za Opšte izbore 2010. Lipovača je prijavio dva naslijeđena stana ukupne vrijednosti 160.000 KM, a vrijednost kuće na moru je udvostručena i sada iznosi 200.000 KM. Ovoga puta navodi i vikendicu od 30.000 KM, auto Hyundai od 40.000 KM, polovicu naslijeđene kuće od 150.000 KM i poslovni prostor (poklon od oca) od 10.000 KM.

Iznosi novca na računu i kreditnog zaduženja ostali su isti - po 200.000 KM.

Njegov stranački kolega i zastupnik u Skupštini Brčko distrikta Izet Banda u imovinskom kartonu iz 2004. godine je naveo ušteđevinu od 25.000 KM, kuću od 100.000 KM, vikendicu od 20.000 KM i automobil Golf 2 od 2.000 KM. Četiri godine kasnije prijavio je samo kuću iste vrijednosti i vikendicu kojoj je vrijednost porasla na 30.000 KM.

Međutim, u najnovijem imovinskom kartonu vrijednost Bandine kuće je dvostruko uvećana – na 200.000 KM, a osim nje prijavio je i 5 duluma zemlje od 50.000 KM, poslovni prostor od 110 metara kvadratnih čiju vrijednost je procijenio na 35.000 KM, Škodu Fabiu od 15.000 KM, te 70.000 KM novca na računu u banci.

I imovinski karton porodice poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Parlamentu BiH Mirka Okolića je postao sadržajniji, kako po količini prijavljene imovine tako i po njenoj vrijednosti.

Okolić je 2006. godine prijavio stan od 106.000 KM, auto od 20.000 KM, kao i 18.000 KM na računu. Četiri godine kasnije stan vrijedi 180.000 KM, Okolić vozi Audi A6 od 30.000 KM, na računu ima oko 30.000 KM, a uspio je uštedjeti i 58.681 euro. Ove godine imovinu je prijavila i njegova kćerka Neda. Ona je vlasnik poslovnog prostora od 88 kvadratnih metara koji je procijenjen na 180.000 KM. Neda je prijavila Golfa 6 vrijednog 40.000 KM i platu za deset mjeseci prošle godine u ukupnom iznosu od 4.600 KM.

http://www.6yka.com/svakog-dana-sve-vise-napredujemo

BiH:Glasački listić možemo 'staviti', 'metnuti' i 'ставити'

Apsurdu političke djelidbe jednog jezika na tri, bosanski, hrvatski, srpski, svjedočimo svakodnevno. No neki su primjeri ipak pravi biseri.

Tako glasači na opštim izborima u BiH koji glasaju u inostranstvu u jednu kovertu mogu glasački listić „staviti“, „metnuti“ i „ставити“.

Na uputama koje glasači u inostranstvu dobivaju iz Centralne izborne komisije upravo takve se mogućnosti nude. Da nije skupo, bilo bi smiješno.

Na kojem se jeziku meće a na kojem stavlja, nikome nije jasno. Ako se već krenulo sa forsiranjem razlike, zašto u trećoj varijanti nije pisalo „У ову коверту турите само гласачке листиће“.

radiosarajevo.ba

Kontraudar Čovićeva potrčka

ministar Bevanda

Tuesday, 10 August 2010
Slavo Kukić

Nedavno me, pročitah, dopremijer federalne vlade, inače Čovićev potrčko, optuži kao „jednog od ideologa žestokoga kriminala i višemilionskih pronevjera“ u mostarskom telekomu. I spomenu da za to, kao, posjeduje i dokaze. Ti bokca! Odlučio se potrčko na kontraudar. Još kad bi znao značenje riječi ideolog, pa je, sukladno tome, i upotrijebio, gdje bi mu bio kraj. Ovako, u javnosti će, bez obzira koliko mu upotrijebljeni pojmovi opijajuće zvučali, o sebi i dalje emitirati signale ruralno-mentalne prosječnosti.

E sad, ako bi slijedio istu logiku, Čovićeva potrčka bih mogao počastiti na sličan način. Mogao bih, tako, reći da je mandat ministra financija iskoristio za kriminal kakav nakon partijskoga mu šefa na istom mjestu nije viđen. Ali, takvo što mi, iako podaci pale alarm, nije ni na kraj pameti. Mogao bih mu, potom, spočitnuti da se, po svemu sudeći, radi o narkomanu koji je, sam Bog zna kako, uletio u sam vrh izvršne vlasti. I mogao bih se, baš kao i on, pozvati na „neoborive dokaze“. Na, recimo, činjenicu da čovječuljak, s pedeset-šezdeset godina na leđima, i na najisturenijem društvenom položaju, i danas naušnicom – ili menđušom, kako je nominiraju u mojem kraju – prkosi svijetu. A to se, u društvu u kojem vrši funkciju drugog u hijerarhiji izvršne vlasti entiteta, baš i ne doživljava normalnim. Jer, podsjetimo, gospodin živi u sredini u kojoj se za slične izlete nerijetko osuđuje i tinejdžere. Gospodina uz to, tako mu u životopisu piše, krasi i solidno obrazovanje. A to, onda, znači, da bi, budući je dopredsjednik vlade, morao biti svjestan mogućih reakcije na njegov životni stil. Pa, ako i pored toga istrajava na naušnici, jedino logično može biti objašnjenje da mu je droga uništila razum. Mogao bih, na koncu, reći da je gospodin kurvin sin. Ili, recimo, mulac. Jer, to je logika koju, obrušavajući se na mene, i on sam koristi. Ali, ne daj bože. Tu vrstu „čašćavanja“, zbog moga kućnog odgoja, ne prakticiram. Iako, čovjek se ponaša krajnje čudno.

Ne brine mene, međutim, menđušar. U čitavoj priči on ionako neodoljivo asocira na padobranca. Na mjesto dopremijera sirotan je, naime, došao niotkuda. I bio je, kao i neki drugi – ništa. Veliki meštar ga je, dakle, izvukao iz naftalina. Zašto? S njim je imao planove – da mu odradi prljave poslove. A nakon toga? Ma, bit će kako je i oduvijek bilo. Menđušar će se vratiti otkuda je i došao. U nigdje. I biti će biti što je čitav život bio – ništa.

Ne brinu me, istina, ni ostali detalji u vezi s ovom pričom. No, ne želim propustiti priliku pojasniti što se iza čitave te storije krije. Stoga, neka mi oprošteno bude i poneko ponavljanje. U pozadini, dakle, Čovićeve najezde je pokušaj onemogućavanja imenovanja Stipe Prlića za predsjednika uprave HT-a. Zašto? E, to je već priča koju se ne da’ ukratko ispričati. Ali evo, po srijedi su barem dvije skupine detalja – Prlićevo javno konfrontiranje u vezi s pljačkom Eroneta s jedne, te neprihvaćanje logike po kojoj bi on, Prlić, trebao funkcionirati kao formalni, a Čović kao istinski upravitelj mostarskoga telekoma. I po kojoj bi, na način kako je to rađeno i prije desetak-dvanaest godina, prema velikom meštru imao obvezu i na mjesečnu pinku.

Budući, pak, da su Čovićevu igranku najznačajniji federalni mediji pročitali – i da ga, osim hrvatsko-bošnjačkog para avaza, nisu spremni pratiti – razumijevanje svoga banjalučkog druga mostarski je „soko“ iskoristio kako bi medijski pritisak izvršio preko drugog bh. entiteta. Ali, kako priču prenijeti u Federaciju? O tome sam, vjerovali ili ne, već pisao – korištenjem lokalnih radijskih i TV stanica na koje je stavio šapu. Da sam bio u pravu mnogi su se mogli uvjeriti ovih dana. Prije, recimo, samo koji dan lokalni radio u Kupresu nije žalio vrijeme kako bi tamošnji puk hrvatski obavijestio što piše Glas Srpski o „kriminalu“ u HT-u. Nije to, dakako, jedini put. Kupreški će radio svoj narod o ovom „kriminalu“ izvještavati i u buduće – sve do izbora. Nije, međutim, kupreški radio i jedini koji će za Hrvate životno važnu informaciju odaslati u eter. Ma kakvi. Kad se, jadna ti majka, narednih dana i tjedana počnu utrkivati „hrvatski“ mediji. Vidjet ćeš posla.

Za sve to, dakako, nije zaslužan mostarski soko osobno. On je, istina, autor naloga da se izbor Prlića, korištenjem „svih legalnih i ilegalnih” sredstava, ima onemogućiti. Sve ostalo je, međutim, djelo njegovih eksperata – onih za odnose s javnošću. Znaju ti kako kašu zamutiti. A znaju i kako istinu, čupajući djeliće iz cjeline, prikazati u značenju suprotnom od stvarnog. Doduše, kad se računi budu svodili, a teško da se takav završetak mogne izbjeći, neokrnjeni ostati neće ni oni. Potpuno suprotno. U uređenim društvima se odgovara i za konstrukcije kojima se, za osobnu korist i na štetu drugih, skrnavi istina.

Zašto se, na koncu, u čitavu priču uvodi moju malenkost? Ma, ni tu nema tajni. Profesor Kukić je, od dolaska u Upravni odbor HT, velikog meštra zadužio za barem tri ljudska života. I postao mu je, demaskirajući kriminal kojeg skriva iza paravana borbe za hrvatstvo i opstojnost naroda, neka vrsta noćne more. Zbog čega se meštrov tim, onaj za odnose s javnošću, također odlučio na kontraudar. Pri tome, doduše, nije primijenio scenarij kojeg prakticira posljednjih deset godina. Da je Kukićevo javno prozivanje dio njegovog uobičajenog antihrvatskog repertoara, da svjedoči o njemu kao kvislingu i tome slično. Ne. Ovaj put je strategija suptilnija – treba Kukiću prišiti etiketu koju i sam meštar nosi. Da je, dakle, lopov, kriminalac, da s njim treba u zatvor i sve u tom duhu.

Bogme su to dobro skovali. Iako, time se priča ne završava. Svakakvih iznenađenja tu još može biti. Ali, neće ići. Ni priča o kriminalu, a ni sve ostale. Jer, da su tih priča imali, servirali bi ih jarani već odavna. Takvom se logikom, osim toga, ne može neutralizirati profesora. Takvom se logikom, na koncu, ne može ni pod tepih potisnuti sve ono što jeste hipoteka „prvog u Hrvata“, ali i hipoteka njegove kriminalne družine – njezina dijela iz Sokola posebice. Problemi, hoću reći, o kojima bruji narod i dalje ostaju.

Sva podmetanja ovog svijeta, primjerice, ne mogu pomoći da se zaborave najnovije ocjene u izvještaju Transparency Internationala – da je BiH najkorumpiranija zemlja u Evropi, da su političke elite glavni motor korupcije, te da je i više nego izvjesno kako se korupcija neće iskorijeniti dok se ne promjene postojeći političari, oni koji su obilježili prethodnih petnaestak godina. A to znači, i Čović kao jedan od najistaknutijih. Svi ataci ovog svijeta, potom, ne mogu pomoći u anuliranju činjenice da je Županijski sud u Mostaru otvorio još jedan kazneni proces, u kojem je, kao i u najvećem broju slučajeva do sada, u središtu zbivanja lider HDZ-a. A to, onda, znači da je i jedan od najkancerogenijih krakova bh. hobotnice o kojoj zbori Transparency International. Tu činjenicu promijeniti ne može ni Čovićev potrčko na funkciji drugog čovjeka vlade Federacije. Usprkos i svim demagoškim trikovima, poput onog kako su se svi, koji su sudjelovali i sudjeluju u mahinacijama u HT-u, sada udružili optužujući HDZ i njezina predsjednika. Ma ne. Neće ići, koliko god to potrčko želio.

http://68.171.213.156/_blog/?p=1119